Čovjek kroz povijest, između ostaloga što je pronalazio u prirodi, hranio se medom koji je izvlačio iz duplji drveta ili stijena.
Med je bio hrana koja je davala energiju, osjećaj snage a ujedno je bio finog slatkog okusa. Još u vrijeme Egipćana uzgajale su se pčele, med se koristio kao hrana i glavno sladilo. U srednjem vijeku Crkva je osim meda za hranu, imala potrebe za pčelinjim voskom za svijeće, što je razvilo pčelarstvo i stvorilo veliki broj pčelara u to vrijeme. Pčelar je bio cijenjeni član zajednice.
Pčele proizvode med jednako sada kao i prije 150 milijuna godina. To je proizvod čija aroma, okus, tekstura i boja, ovise isključivo o pčelama i području na kojem one sakupljaju. Med je prirodni konzervans, što ga čini jednom od namirnica koje se ne mogu pokvariti. Jedini proces kod prirodnog meda je kristalizacija od koje med poprima kruta ili polukruta svojstva. Med počinje kristalizirati tjedan do mjesec nakon vrcanja, ovisno o sastavu. Pravilno skladišten u staklenoj ambalaži na sobnoj temperaturi može dugo izdržati bez pojave kristalizacije. U nekim prilikama potiče se kristalizacija, kojom se dobije gusta a ne tekuća struktura pogodna za namaz. Na području RH neki od poznatih vrsta meda su: bagrem, lipa, kesten, livada, kadulja, medun, vrijesak, vriština….
Podneblje pčelinjih paša koje se prostire podno Velebita i šire okolice, obiluje pašnjacima, livadama i šumom gdje su dom pronašle raznovrsne biljne vrste. Baš te vrste svake godine naš med čine posebnim, jedinstvenim proizvodom koji očarava okusima i mirisima. Tako se u Našoj ponudi može naći livadni med, velebitski vrisak, medun bjelogorični, crnogorični, lipa i vriština.
